Osnove boja

Općenito o bojama

Gdje god da se osvrnemo, vidimo svijet u bojama. Svatko od nas osjeća boje na svoj jedinstven način. Poznavanje psihologije ljudskog poimanja boja, međusobne skladnosti različitih nijansi, prepoznavanje modnih trendova, sve to je za JUB kao proizvođača boja iznimno značajno.

Boja je osoban, osjetilni doživljaj, kojeg u mozgu stvara svjetlost prolaskom kroz oko. Iz tog proizlazi da je raspoznavanje boje zahtjevan proces u kojem sudjeluje svjetlost, objekt, oko i mozak. Fizikalno ga opisujemo kao elektromagnetno zračenje različitih frekvencija i valni duljina. 

Ljudi su uvjereni, da boje naših domova izražavaju našu osobnost i naš okus, iako nas često preveliki izbor nijansi boja može smesti čak i uplašiti. Činjenica je da je boja najprilagodljiviji element u oblikovanju i estetici našeg doma. Prilagodljivost joj omogućuje izbor iz tisuću nijansi, zato je obično zadnja na redu prilikom opremanja prostora, jer osigurava jednostavno povezivanje i prilagođavanje svih elemenata u prostoru (zavjese, pokućstvo itd.)  


Prije odluke o izboru boje trebamo si odgovoriti na slijedeća pitanja: 

• Koja je namjena prostora, koji ćemo bojati?
• Tko će boraviti u prostoru?
• Kakva je prirodna svjetlost u prostoru?
• Kako će prostor biti opremljen (namještaj, stil, posebnosti...)?
• Koje su boje prisutne u susjednim prostorima?
• Kakve osjećaje i raspoloženja bi prostor trebao poticati?

S odgovorima na gornja pitanja možemo stvoriti zaključak, da je boja najsnažniji pojedinačni dizajnerski element s kojim raspolažemo.

Boje dovesti u naš život na više načina. Zato je svakako dobro znati kako ljudsko oko doživljava boje. U nastavku ćemo ukratko objasniti osnovne teorije boja, s kojima ćemo kasnije lakše donijeti odluke.


U osnovi razlikujemo četiri primarne ili osnovne boje. To su crvena, plava zelena i žuta, koje su prikazane u krugu spektra. Miješanjem primarnih boja dobijemo sekundarne boje: ljubičastu, tirkiznu, narančastu i svjetlo zelenu.

Pomicanjem po krugu spektra razlikujemo 3 različite harmonije:
Jednotonske harmonije su one, kod kojih varijante jedne boje postižemo s različitim intenzitetom (tamno, svijetlo). Ako takvu harmoniju upotrijebimo na cijelom prostoru, može postati umarajuća, prazna i nezanimljiva. 


Vezane harmonije su one kod kojih koristimo boje, koje se u prirodnom krugu spektra nalaze jedna do druge. Primjer su žuta, narančasta, crvena (spektar toplih boja), zelena, zeleno plava, plava (spektar hladnih boja).

Kontrastne harmonije su one kod kojih kombiniramo kontrastne boje odnosno one koje se u krugu spektra nalaze jedna nasuprot druge. To su npr. crvena i zelena, žuto zelena i ljubičasta, ljubičasta i žuta, narančasta i plava. 

Teoretsko znanje o bojama može nam biti od velike koristi, ali ipak je najvažniji faktor odluka pojedinca i njegove obitelji, koja će živjeti s bojama u prostoru.